Zašto je Vlada odustala od većine inicijalnih zahtjeva koje je sama predložila i postavila kao hrvatski prioritet u Zaključcima Vijeća EU

Kako bi javnost u cijelosti bila upoznata s razlozima zbog kojih je predsjednik Republike Zoran Milanović nezadovoljan Zaključcima Vijeća EU o proširenju i Procesu stabilizacije i pridruživanja u dijelu u kojem se odnose na Bosnu i Hercegovinu, objavljujemo pismo Predsjednika Republike upućeno jučer predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću.

Pri tome ističemo kako je važno znati da je Vlada tijekom pregovora s partnerima iz EU o Zaključcima koji se odnose na BiH odustala od većine inicijalnih zahtjeva koje je, u ime Republike Hrvatske, sama predložila i postavila kao hrvatski prioritet. Ključno je pitanje zbog čega je odustala i pristala na donošenje Zaključaka koji ne sadržavaju gotovo niti jedan od početno postavljenih zahtjeva Republike Hrvatske. Ne samo to, upozoravamo kako je Vlada odstupila i od stavova usuglašenih na zadnjoj sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Neprihvatljivo je da se takav ishod i sadržaj Zaključaka predstavlja kao hrvatski uspjeh znajući da je Republika Hrvatska, punopravna članica EU, mogla i trebala blokirati donošenje Zaključaka i na taj način dokazati da beskompromisno štiti ne samo pravo Hrvata u BiH na konstitutivnost, nego da štiti i nacionalne interese Republike Hrvatske.

U nastavku objavljujemo cijeli tekst pisma predsjednika Republike Zorana Milanovića upućenog jučer predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću:

„Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

s velikom zabrinutošću primio sam informaciju o Zaključcima Vijeća EU o proširenju i Procesu stabilizacije i pridruživanja od 14. prosinca 2021., u dijelu u kojem se odnose na Bosnu i Hercegovinu.

Zaštita prava hrvatskog naroda u BiH ne samo da je ustavna obveza, već i strateški sigurnosni interes Republike Hrvatske. Hrvatskoj je u interesu cjelovita i stabilna Bosna i Hercegovina s kojom ćemo graditi prijateljske i partnerske odnose. Duboko sam uvjeren da su upravo Hrvati u BiH poveznica koja sprečava daljnju destabilizaciju i rastakanje BiH. Osiguranje potpunog poštivanja njihovog prava kao konstitutivnog naroda nužno je ne samo kao ključni preduvjet njihovog opstanka, već i kao temelj za stabilnost i funkcioniranje BiH. Nezaobilazan čimbenik za opstanak Hrvata u BiH jest poštivanje Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma kao ustavne osnove funkcioniranja BiH te ravnopravnosti i legitimnog predstavljanja svih konstitutivnih naroda. Nažalost, Hrvatima se već dulje vrijeme ograničava mogućnost izbora legitimnih predstavnika na mnogim razinama vlasti. Bez odgovarajućih reformi izbornog sustava, izbori koji se trebaju održati sljedeće godine mogu imati negativne posljedice za budući položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koja bez njih ne može opstati. Naša je dužnost napraviti sve da Hrvati ostanu konstitutivni narod BiH.

U tom kontekstu, upravo usvojeni Zaključci Vijeća EU ne doprinose zaštiti položaja Hrvata u BiH, a time i zaštiti nacionalnog interesa Republike Hrvatske. Upravo suprotno, ovi Zaključci mogli bi se tumačiti kao potvrda nastojanja onih koji se protive promjenama izbornog zakona kojima bi se omogućilo legitimno predstavljanje Hrvata u BiH. Želio bih naglasiti kako smatram da je Vlada korektno postavila inicijalne prijedloge prema našim partnerima u EU, kako bi se konstitutivnost, predstojeće izborne reforme u BiH te legitimno predstavljanje Hrvata u BiH na odgovarajući način unijeli u predmetni dokument, koji bi potom predstavljao dobar temelj za procese koji su u Bosni i Hercegovini već u tijeku.

Međutim, nerazumljivo mi je zašto je Vlada tijekom pregovora odustala od takvih minimalnih zahtjeva i pristala na donošenje Zaključaka koji ne sadržavaju gotovo niti jedan od početno postavljenih prijedloga Republike Hrvatske, a pri čemu predmetni zaključci nisu mogli biti doneseni bez pristanka Republike Hrvatske. Smatram da se time odstupilo od stavova oko kojih smo se i usuglasili na zadnjoj sjednici Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Republika Hrvatska članica je Europske unije i kao takva može i mora djelovati prvenstveno u cilju provedbe svojih temeljnih nacionalnih interesa, odnosno zaštite vitalnih prava svojih državljana. Tako, uostalom, postupaju i druge članice kad su im strateški interesi u pitanju. Naši partneri i saveznici pri tome u pravilu očekuju, pa i dobivaju podršku Republike Hrvatske. Tako je bilo za očekivati da će uzvratiti na isti način kada su u pitanju nacionalni interesi Republike Hrvatske. Povrh toga, začuđuje kako je Vijeće propustilo uzeti u zaštitu i EU građane koji žive u BiH, koji u velikoj većini imaju državljanstvo Republike Hrvatske, a time i Europske unije.

Gospodine predsjedniče Vlade, ovaj dokument nije se mogao donijeti bez pristanka svih članica EU, dakle i Republike Hrvatske. Stoga još jednom moram izraziti potpuno neslaganje s ovakvim pristupom kojim se odustalo od zaštite nacionalnih interesa. Dok god Vlada Republike Hrvatske bude ovako postupala, dakle deklarativno se zalagala za zaštitu prava Hrvata u BiH, ali se istovremeno i povlačila kad god je potrebno poduzeti neku odlučnu akciju, kao što je to na primjer blokada ovako neprihvatljivog dokumenta – izgledi za uspjeh neće postojati, a položaj Hrvata u BiH u pregovorima bit će sve slabiji.

U tom kontekstu smatram da RH ne smije podržati bilo koji dokument za čije donošenje je potrebna naša suglasnost, a koji ne bi sadržavao temeljne elemente zaštite hrvatskog naroda, kao što su konstitutivnost sva tri naroda, jamstvo njihovog legitimnog zastupanja i puno poštivanje Daytonskog sporazuma. Samo tako možemo zaštiti nacionalni interes Republike Hrvatske.

Očekujem, stoga, da Vlada RH u svojim  nastupima, prvenstveno u EU – ali i u svim drugim forumima i međunarodnim organizacijama kojih je RH članica – na taj način postupa. Jedino takav jasan stav i njegova čvrsta i beskompromisna provedba dobit će i moju punu podršku kao sukreatora vanjske politike Republike Hrvatske.“