Predsjednik Milanović: Predložio sam osnivanje Vijeća za vanjsku politiku, premijer je to odbio jer nema volje za suradnjom

Predsjednik Republike Zoran Milanović dao je u srijedu, 19. lipnja, intervju za Dnevnik HTV-a u kojem je komentirao aktualnu političku situaciju, govorio o svojim planovima za predsjedničke izbore, o skorom summitu NATO-a, a pojasnio je i svoj prijedlog upućen premijeru da se osnuje Vijeće za vanjsku politiku. S Predsjednikom je razgovarao Branko Nađvinski.

Čekamo predsjedničke izbore, iza nas su europski i parlamentarni izbori. Jeste li sad s vremenskim odmakom donijeli jasan zaključak zašto Rijeke pravde nisu donijele te, za vas, željene promjene? Izbori su bili u srijedu, bila je velika izlaznost.

– Govorimo o parlamentarnim izborima? Zahvaljujući koordiniranom naporu i opstrukciji kumsko-stranačkog lobija, Ustavni sud, jer da je dopušteno da se kandidiram što je prijetnjom zabranjeno SDP-u, onda bi rezultat bio drugačiji. Sve je ukazivalo na to. To je značajna razlika i s te strane je postignut određeni cilj te sabotaže. Život ide dalje. Dakle, ništa u hrvatskom Ustavu ne priječi ono što sam učinio 15. ožujka ove godine. Nigdje ne stoji da predsjednik Republike to ne može učiniti. Dapače, nekoliko srodnih zakona o izborima za europski parlament i o lokalnim izborima čak razrađuje situaciju u kojoj se predsjednik Republike kandidira i samokandidira, pa onda kasnije možda preuzme dužnost.

Mnogi ustavni stručnjaci ne bi se složili s vama.

-Ne bi se složili.

Vi ste govorili da ste izašli iz zone komfora. Zašto niste potpuno izašli iz zone komfora, pa što bude?

– Zato što sam kaskader, ali nisam luđak pa da me potpuno pokradu. Dakle, jedno je kaskaderstvo i preuzimanje rizika, a drugo je ući u otvoren sukob i pružiti onima koji su otvoreno radili da to razbiju sa stranačkim interesima, da im daš potpuno otvoren prostor. Iz zone komfora ja izlazim već 15 godina kao političar i nisam nikada u njoj. I uvijek sam tu kad se treba izložiti pa i pobiti za neke stvari, uz preuzimanje vlastitog rizika. Naprosto, neka ustavni stručnjaci pričaju što hoće, u Ustavu piše što piše i ne piše ono što neki izmišljaju. Ustavni sud nikada nije reagirao niti hoće na kontinuiranu opstrukciju i namjerno gaženje i rušenje ustavnih odredaba od strane Plenkovića jer ovo je njegova diktatura. Kada je u pitanju obveza suradnje Vlade i Predsjednika, koji s Vladom surađuje u oblikovanju i provođenju vanjske politike, postoji cijela korespondencija između Mesića i Sanadera, dvojice ne baš prijatelja, gdje jasno stoji koliko puta ga Sanader traži suglasnost. Dakle, Ustav nisam kršio i branim ga i štitim od onih koji to rade sustavno i u tome uživaju podršku.

Ustavni stručnjaci se ne slažu s vašim stavom.

-Neki ustavni stručnjaci. Priznat ću da je pojam ustavnog stručnjaka nešto drugo od ginekologa ili fizičara ili neurokirurga.

Da imate priliku, biste li ponovno takvo što napravili, odnosno bi li SDP na takvo što pristao?

– To morate razgovarati sa SDP-om. Ne mogu vam ja na to odgovoriti. Ankete su se na kraju pokazale dosta dobrima, nisu puno promašile. Pa su tako pokazivale dan nakon moje objave da je moj osobni rejting kao premijera preko 30%. Onda se to nakon zajedničkog udruženog pothvata smanjilo, normalno, jer ljudi su postali nesigurni. Dakle, ankete su isto tako pokazivale, i to mjesecima, da je moja bivša stranka imala rejting od 12-13%, a na kraju je dobila preko pola milijuna glasova. Ali, taj odnos je sada na takav način završen. Ja sam se godinama držao krajnje suzdržano u odnosu na svoju bivšu stranku koju sam vodio i transformirao, puno suzdržanije nego što je to radila moja prethodnica koja je bila HDZ-ova hostesa.

Pratite li sada razvoj događaja u SDP-u? Grbin je otišao. Želite se skroz odmaknuti od SDP-a uoči predsjedničkih izbora?

– To uopće ne može biti tema ovog razgovora. O predsjedničkim izborima ćemo razgovarati kad za to dođe vrijeme. Sve u svoje vrijeme.

Kad ćete donijeti odluku? O čemu ovisi ta odluka?

– O meni, ali i SDP-u kao stranci koja me podržavala i u mom prvom nastupu, u pobjedi protiv Plenkovića i HDZ-a.

Očekujete li da će vas ponovno podržati ili biste radije išli s nekakvim svojim nezavisnim timom?

– Sve u svoje vrijeme, a o tome ću odluku donijeti ja.

Poraz je evidentan na parlamentarnim izborima. Jeste li možda razmišljali o tome kako će taj poraz utjecati na mogući rezultat u predsjedničkoj utrci?

– Ne, zato što je to potpuno druga priča i potpuno drugi odnos. To je teška borba, u pravilu u dvije runde, kao hrvački meč u kojem moraš izdržati do kraja. Predsjednički izbori nisu isto što i parlamentarni. Na parlamentarnim izborima je 35% ljudi glasovalo da Plenković ostane premijer. Svi drugi su glasali protiv toga. I za to ne moramo pitati ustavno-pravne stručnjake. Ishod, Plenković je i dalje premijer. Je li to u skladu s Ustavom? Jest, jer na parlamentarnim izborima na kraju ne pobjeđuje onaj tko ima najviše, nego onaj tko ima dovoljno. Dakle, predsjednički izbori su druga priča. Tu moraš na svojim leđima nositi stvari i treba ti velika i jaka organizacija, a SDP to jest.

Znači računate na njih, tražit ćete pomoć?

– Sve u svoje vrijeme. Da te ne pokradu, treba ti 14-15 tisuća promatrača, članova biračkih odbora, to može jaka organizacija. Dakle, nije bitan novac kao takav. Ja sam u zadnjim izborima potrošio 3,5 milijuna kuna, HDZ je prijavio 8 milijuna, potrošio 15 iz svega vidljivoga. Ja sam od SDP-a dobio malo u smislu novca i jako puno u smislu organizacije. A zašto se sve ovo dogodilo? Zbog toga što je diktatorskom manirom Plenković na mjesto državnog glavnog odvjetnika, dakle glavnog tamničara u državi, ako stvari tako krenu, nametnuo Turudića. Protivno svim dokazima koji govore da je to čovjek koji taj posao, ni manje odgovoran posao, ne smije raditi, laganja u Hrvatskom saboru, patološkog, bezobraznog. U tom trenutku rekoh sebi – moj Bože…..

Izvršene su sigurnosne provjere Turudića 2009., 2014. i 2019. Te sigurnosne provjere nisu imale nikakvog efekta na odluke Državnog sudbenog vijeća o napredovanju Turudića na Županijskom sudu i Visokom kaznenom sudu. 2014. vi ste bili premijer, a Lozančić je bio ravnatelj SOA-e. Lozančić je sada vaš savjetnik. Što vi znate o tim sigurnosnim provjerama?

– To mi sada govorite iz pozicije autoriteta ili reproduktora?

Ne, iz pozicije novinara i iz pozicije iznošenja činjenica. Jesu li to fakti ili možda griješim?

-Griješite jer ste propustili ključni fakt, a to je da se sve ono što je u ovom slučaju bitno i eliminirajuće dogodilo 2015. i 2024., a ne 2014. Ja nisam gospodar zemlje, ne mogu smijeniti čovjeka. U trenutku kada se Turudić nalazio s osumnjičenikom koji je pušten iz istražnog zatvora uz kaparu i obvezu da ne mrda od kuće potpuno je nebitno što su razgovarali, da su se našli da si čestitaju rođendan, tog trenutka ti si mrtav kao sudac, ne postojiš, ni u Rusiji vjerojatno, a kamoli članici EU-a. To se događa 24.,25.26. 08. 2015. godine. Istraga je bila protiv Mamića, ne protiv Turudića. Turudić se upecao tog trenutka. Ja kao premijer s tim mogu obrisati čelo i ništa više. Ne mogu kompromitirati mjere, znam to, za par mjeseci više nisam ni premijer. Čemu služe takve spoznaje u budućnosti? Ne da čovjeka proganjate i da ubijete Boga u njemu, nego da spriječite ovu vrstu napredovanja. To se dogodilo u Hrvatskoj i to je prestrašno.

Ali te sigurnosne provjere nisu spriječile napredovanje. Zašto?

– To govori nešto i o sigurnosnim provjerama, ali to je sporedna tema ovdje. Nikada se nije smjelo dogoditi imenovanje Turudića i inzistiranje na tome da se usprkos spoznajama, koje su Plenkoviću na vrijeme i vrlo jasno date do znanja, da se ta procedura nastavi. On je na to odmahnuo rukom, Plenković, i nazvao Turudića, i to je rekao javno: Čuj imamo tu nešto što mi je Predsjednik poslao, tajno, meni na znanje da razmotrim svoju odluku. Predsjednik ne sudjeluje u donošenju odluke, ali brani ustavni poredak. I ti nazoveš Turudića i pitaš ga je li to istina.

Nema zakonskih osnova za sigurnosnu provjeru kandidata za državnog odvjetnika. Je li to točno? Je li Plenković trebao tražiti?

– Jest, trebao je tražiti. Ima i zakonsku osnovu. Saznanja koja je imao premijer su takva i tolika po svojoj težini, značaju i uvjerljivosti da je tog trena taj Plenković trebao zaustaviti postupak i reći – izabirem trećeg kandidata. To čak nije moralo završiti u javnosti. Plenković se potrudio da to završi u javnosti. Taj Plenković je meni na sastanku kada je došao po potpise, pred svjedokom ili svjedocima rekao: “Što ga nisi ti smijenio?” Prvo, nisam mogao. Drugo, znači njega je ipak trebalo smijeniti, ti si svega toga svjestan, a ti si ga svejedno progurao do tog mjesta svojim rukicama. To govori o tebi i tvojoj savjesti.

Plenković kaže da niste tražili sigurnosnu provjeru gospodina Dobronića kad je dolazio na Vrhovni sud i da je to ista stvar.

– Ja da je tražim? To traži Sabor, koji ga imenuje. Sabor bi to tražio da ima zakonske osnove. Ja u tome ne sudjelujem. Ja sam predložio osobu i sve je napravljeno po zakonu u njegovom imenovanju i nemojmo sada ljude sluđivati. Oprostite, ali vaša pitanja skreću oštricu s onoga što je bitno. Ja nisam mogao napraviti ništa. Nisam smio napraviti ništa, ali čak i da sam mogao i da nisam to učinio, to je bilo prije šest godina. Ja danas, u realnom vremenu, s realnim podacima, upoznajem premijera koji se pravi gluh, kojeg SOA nije na vrijeme obavijestila. To pripisujem propustu, tu imam dobru vjeru. Nesnalaženju. Ja ga na vrijeme upozoravam, stvar još nije pred Saborom, odluka još nije donesena, a on mi kaže: “Tako mi je predložilo moje povjerenstvo”, u kojem su njegovi batleri i “zašto ga ti nisi smijenio?”. Znači, ustvari, on je podatan za smjenu. On ne valja, ali baš me briga.

Očekujete li da će Turudić možda nešto iskopati o vama?

– A možda će iskopati o vama? Vjerujte mi, moj život je toliko dosadan za državnog odvjetnika, ali nije za publiku. Prvi njegovi potezi tog tipa pokazuju iz kojeg svijeta dolazi.

O čemu ćete govoriti na summitu NATO-a u Washingtonu? Stoltenberg je najavio izmjenu modela isporuke pomoći Ukrajini. Što će to konkretno značiti za Hrvatsku?

– Za Hrvatsku ništa. To ne najavljuje Stoltenberg niti odlučuje o tome, niti inače glavni tajnik NATO-a o ičemu odlučuje. U biti rade ono što im Pentagon kaže, a Pentagon i Amerikanci su naš izbor. Oni su naši protektori, zaštitnici. Nema tu nikakve zajedničke demokracije. Mi jesmo demokracija, po meni u nekim stvarima bolji od Amerike, u nekim stvarima sto puta gori. Korumpiraniji. Ali tako je odlučio Pentagon. Američki izbori za predsjednika su u studenome. Sve se radi u tom kontekstu, s ciljem da se pomogne aktualnom predsjedniku, što svi rade u sličnim i usporedivim situacijama i to je tako.  I u biti ono što je do sada rađeno, u čemu su sudjelovale mnoge države članice, sad se to centralizira i sad to radi NATO. NATO direktno, logistički, špediterski organizira isporuke za rat u Ukrajini. Ja sam protiv toga. Za humanitarnu pomoć sam uvijek bio i bit ću. Nakon dvije i pol godine postaje potpuno jasno da je točno ono što sam govorio, da se taj rat na ovakav način ne može dobiti, da se ne može nikako dobiti bez nuklearne eskalacije. A pitanje je gdje je tu Hrvatska? Nigdje, zato što Hrvatska vojska nije nigdje. Jer nije bila ni do sada, a nije bila ni u postupku obuke ukrajinskih vojnika, što je Sabor odbio. Sabor nije usvojio tu obuku, a hrvatska javnost je bila masovno protiv toga. Hrvatski vojnici u tome nisu sudjelovali do sada, a hoće li Vlada davati humanitarnu pomoć, ja ih potičem u tome. Hoće li slati hrvatsko oružje ili isplatiti 70 milijuna eura, koliko se od Hrvatske traži u tom programu, to je sada njihova odluka. Hrvatskoj vojsci nedostaje svega, uniformi, čizama… Novac se troši na neke stvari koje su vidljive, ali nama nedostaje 4000 vojnika u ustroju.

Ministar Anušić kaže da je obrambeni budžet od 2016., kada ste vi prestali biti premijer, narastao za 122% i  iznosi milijardu i 178 milijuna eura. Je li to po vašem mišljenju dovoljno?

– To nije točan podatak, dakle on treba biti korigiran za inflaciju i za nabavku. To je rast, ali ni blizu toliki koliki se prikazuje. Imate nominalne iznose i imate stvarne iznose, ali to je druga tema.

Prije mjesec dana predložili ste premijeru Plenkoviću osnivanje Vijeća za vanjsku politiku. Što vam je premijer na tu ideju odgovorio? Što bi to vijeće trebalo raditi?

– Ja to nisam objavio zato što nisam htio. Čekao sam odgovor premijera koji je došao nakon tri tjedna, gdje je to odbio i rekao da je sve predviđeno Ustavom i zakonom i da nema potrebe za tim. On već dvije i pol godine opstruira sastanke Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu. To je teška protuustavna rabota. A ja mu pišem i kažem: moramo se dogovoriti oko vanjskopolitičkih pitanja, kršite odluku o imenovanju ambasadora, ta odluka postoji. Kršite je i ne želite je provoditi. Ja nemam pečat i nemam novac. Ne mogu vas natjerati na to. Moramo razgovarati o tome kako će Hrvatska – jer Predsjednik ima istu snagu kao Vlada u vanjskoj politici,  jednaki su – kako će Hrvatska glasati kada 120 članica UN-a glasa za prekid vatre u Palestini, Gazi, a samo je 14 protiv i među njima Hrvatska. Tko je donio tu odluku? Radman, HDZ, Plenković? Kako ju je proveo predstavnik u UN-u bez da je pitao Predsjednika. Prekršili su Ustav. To ne samo da je protuustavno, to se u vrijeme Mesića i Sanadera nije događalo jer čak je i Sanader znao pravila. To treba spriječiti. Model je zajedničko vijeće za razgovor. Plenković je navikao upravljati i ucjenjivati. Inicijativa je potpuno jasna. Dakle, onog trena kada vidiš da je dobra volja na drugoj strani, to se riješi u pet minuta, ali volje nema. I nikada se to neće promijeniti jer to bi značilo da surađujemo u promjeni predstavnika u vanjskoj politici, a on to sprječava po svaku cijenu, zato što tamo rade ljudi koji rade po njegovom diktatu.

Na kraju sport, što predviđate u utakmici Hrvatske i Albanije?

– Pobjedu predviđam zato što je želim, samo želje se ne ispunjavaju. Idem u Leipzig na utakmicu protiv Italije, sa suprugom, državnim avionom. Nije to vladin avion, na njemu piše Republika Hrvatska.

Klinac je trebao ići, Jandrokovićev sin, to je vaša izjava. Znači, Povjerenstvo radi nepotrebno?

– Oprostite, što je trebao napraviti? Čak da nije maloljetno dijete, išao je s ocem na utakmicu. Da je išao onako kako neki zamišljaju da bi trebao ići, avionska karta za osiguranje, imate za početak veći trošak. To dijete je štićena osoba. On je dio obitelji predsjednika Sabora, uz to je mali. Ja u stvari to nisam radio jer nisam, ali sad mi je žao što nisam.