Govor Predsjednika Republike na svečanosti otvaranja Pelješkog mosta
„Hrvatski građani, Hrvatice i Hrvati!
Mostovi su, na prvom mjestu, djela konkretnih ljudi. Talent, znanje, trud i hrabrost projektanata i graditelja najzaslužniji su za ljepotu koja će večeras bljesnuti pred našim očima u svom punom sjaju. I na tome im veliko hvala!
Ni jedan most, međutim, nije plod samo arhitektonske vizije i radničkog umijeća. Most je, također, spoj nezadržive ljudske težnje da se unaprijedi život, da se svlada prepreka, i sposobnosti uprave da nađe novac i organizira radove.
Čestitamsvima koji su na bilo koji način doprinijeli koliko su mogli u svoje vrijeme da se ostvari ova naša plemenita, prije svega plemenita, težnja!
Pelješki most zauvijek će ostati monumentalni podsjetnik na odvažnost jednog naraštaja hrvatskih ljudi da dosegnemo dugo žuđenu obalu slobode. Tog dara „u kom sva blaga višnji Bog nam je d’o“. U dosezanju i zaokruživanju ključnih hrvatskih nacionalnih ciljeva najbolji među nama dali su svoje živote, svoje zdravlje, svoje snove.
Ovaj most ne bi bio moguć da mali broj pravih ljudi prije 30 godina nije obranio Dubrovnik i oslobodio jug Hrvatske. Jedna od simboličkih funkcija ove impresivne građevine jest u tome da nikada ne zaboravimo te ljude i njihovu žrtvu.
Ne smijemo biti zarobljenici ratne prošlosti, no bili bismo nedostojni ako bismo ikad zatajili taj svoj dug časti i dug srca.
Pelješki most podignut je u interesu Hrvatske i njezinih ljudi, ali nikome i nikad u inat. Nikome na štetu. Naročito ne u inat Bosni i Hercegovini ili na štetu Bosne i Hercegovine.
Tako bismo razmišljali sve da Bosna i Hercegovina i nije domovina i hrvatskog naroda, domovina naše braće i sestara bez čijeg ratnog doprinosa, također, ne bismo večeras na ovome mjestu bili i ponosili se ovim postignućem.
Ovaj je most na dobrobit svih ljudi, neovisno o naciji, vjeri, državljanstvu, socijalnom statusu, porijeklu, uvjerenjima. Most građen sa suprotnim motivima popustio bi kad-tad pod teretom vlastite besmislenosti.
Vjerujem da su pred nama godine u kojima ćemo, kao nacija, ojačati svoju samosvijest. To nikako ne znači zatvaranje u sebe. Na to nemamo pravo i tako nećemo opstati. Nikako bijeg od realnosti i samokritike. To znači razvijanje svijesti o tome da je naša zemlja, u krajnjoj liniji, potrebna prije svega nama, samo nama i nikome drugom.
Vjerujem da nam slijede godine u kojima ćemo se bez kompleksa i osjećaja manje vrijednosti boriti za sve ono što nam je važno. Nikad nam ništa nije poklonjeno. Nikad nam nitko neće ništa pokloniti. Pelješki most jest najvećim dijelom financiran novcem Europske unije, ali to je, zapravo, naš novac koji smo skupo platili.
Dragi građani, dragi prijatelji! Ususret neizvjesnoj jeseni i globalno neizvjesnim vremenima, držimo se zajedno! Budimo pri ruci jedni drugima!
Nikad nećemo misliti isto o svim stvarima. I ne trebamo. Ne bi ni valjalo. Sva razilaženja, međutim, ne smiju nas ni na tren odvratiti od služenja općem dobru i hrvatskim nacionalnim interesima.
Ni jednog svog čovjeka ne smijemo ostaviti na vjetrometini. Vjera da u teškim trenucima nećemo biti prepušteni sami sebi i da ćemo se boriti jedni za druge – to bi nas, kao sugrađane i kao naciju, trebalo povezivati jednako čvrsto kao što će Pelješki most povezivati hrvatski teritorij.
„Tu je tvoja zemlja, tu sagradi dom, tu je stari temelj, tu na kršu tom“.
S tom vjerom: Živjeli! Živjela Republika Hrvatska!“