Govor predsjednika Republike Zorana Milanovića nakon pobjede na predsjedničkim izborima

Hrvatska, hvala ti. Bosna i Hercegovina, hvala ti. Hvala svim Hrvatima i hrvatskim građanima u Hrvatskoj i svijetu.

Ovo je za mene osobno velik dan i ovu pobjedu doživljavam i kao priznanje ili barem odobravanje svog rada u zadnjih pet godina, nekakav akt povjerenja ljudi prema meni. Ali, uz to, i kao plebiscitarnu poruku hrvatskog političkog naroda o stvarima u državi onima koji bi je trebali čuti. I molim da je čuju.

Ima još jedna kategorija naših građana, istih kao i vi ovdje, koji su glasali za mene, a ovi jesu glasali za mene. Molim jedan veliki aplauz i za članove i birače HDZ-a.

U ovih 20 ili nešto manje godina uvijek sam davao sve od sebe da govorim istinu. Istina je voda duboka i možda neki put nisi ni svjestan, ali bitno je da svjesno ne radiš ono što smo slušali zadnjih nekoliko mjeseci. To je bilo ružno, ali to je sad gotovo. To je sad gotovo i ispružena ruka – ruka pod pravim kutom, potpuno ispružena – to je moja dužnost prema onima koji obnašaju izvršnu vlast u ovoj državi i koji kažu da su odgovorni za 99 posto stvari, a mi ostali za onih jedan posto.

I odmah da kažem, to su moje riječi od prije deset godina. Ja sam ih zaista rekao 2015. u siječnju kada je tadašnja predsjednica Grabar-Kitarović pobijedila našeg kandidata Josipovića. To je bilo malo ogorčeno s moje strane, ali to je točno. Dakle, Vlada je najodgovornija u ovoj državi. I molim Vladu da to čuje, to su joj građani večeras poručili.

Ovo nije podrška meni, da se ne lažemo, nitko nema podršku 75 posto birača. To je samo u ovom trenutku i samo danas. Još jednom, dakle, pozdrav svima od Batine na Dunavu do Premanture, od Svetog Martina na Muri u Međimurju, najsjevernije hrvatske općine, do hrvatskih Konavala i Prevlake.

A ovo je poruka onima koji šalju poruke meni i neka ih šalju. Dakle, ja ću se držati Ustava, to je moj program. Što god o tome mislio, 75 posto hrvatskih birača koji su danas izrazili svoju volju – slažu se s time. Slažu se s time i ponovno pozivam – čujte to.

Ne tražim ovlasti, jer ovo nije radi ovlasti, ovo je radi dužnosti. Ovo je pitanje dužnosti. Moja dužnost je da budem ravnopravan, jer tako kaže hrvatski Ustav. U pitanjima vanjske politike – ravnopravan, a to nalaže suradnju, to nalaže sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost koje se već tri godine ne saziva, ne mojom voljom. U pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti, kako Ustav kaže, ja ću biti vrhovni zapovjednik, dakle, ne ravnopravan, nego najodgovorniji i najviši po rangu, jer tako kaže Ustav.

Novcem, bilo onim europskim koji dolazi i još neko vrijeme će dolaziti – probudimo se, izbistrimo pogled, ne još dugo, to je šansa koju treba iskoristiti sada, ona prestaje – i onim našim novcem koji stvaramo relativno manje ili više uspješno, ovisni u uvozu i o stranom kapitalu i stranim priljevima, o tome odlučuje i na to utjecaj ima Vlada. Ovo malo dužnosti što ostaje, to moramo dijeliti.

Dijeliti je vještina i vrlina. Onaj tko hoće zgrtati sve za sebe, tom ljudi obično pošalju poruku kakvu su poslali danas. Ne meni, nego njima.

Nadam se da nisam previše govorio o sebi kao neki i neću. Iza mene je puno godina rada i želim vjerovati da je i današnji rezultat – ponavljam se, ali ovo je za mene emotivan trenutak – reakcija naših ljudi na to, da imaju povjerenje. A povjerenje se teško stječe, a gubi se u treptaju oka.

Dragi prijatelji, hrvatski građani, Hrvatice i Hrvati u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini – važna stvar, borba ne prestaje, pravedna, čista i legalna i za vaša prava – hvala vam na vašim glasovima. Hvala glasovima hrvatskih nacionalnih manjina, našim građanima, sudruzima u dobru i zlu u Hrvatskoj. Ovo je njihova domovina i uvijek će biti njihova domovina. Njihova i naša Hrvatska.

Neću najavljivat nikakve dopise, nikakve javne pritiske prema predsjedniku Vlade, ali morat ćemo razgovarati. Drugi lauf je gotov, pogledajte semafor, gdje je semafor? Jedino tako se može, sportski, ponekad sa faulom, ponekad sa grubim startom, ali nikada ispod svih kriterija.

Za Hrvatsku kakvu želimo – Domovini vjerni! Živjela naša Hrvatska! Živjeli!

FOTO: Domagoj Kunić