Govor Predsjednika Republike na obilježavanju Dana Hrvatske vojske, Dana Hrvatske kopnene vojske i 30. obljetnice ustrojavanja ZNG-a

Hrvatski vojnici, hrvatski policajci, hrvatski gardisti, hrvatski junaci, poštovani ministri, ali prije svega svi oni koji su prije trideset godina bili u ustroju, koji su bili u Kranjčevićevoj ili koji možda nisu bili u Kranjčevićevoj jer su već svoj život stavili na kocku i u službu Domovini. Takvih vas ovdje ima dosta i hvala vam što ste došli. I dođite sutra i u Kranjčevićevu, čekamo vas. To je minimum koji vam Hrvatska može dati. I to je važnije i veće od srca, i veće od svih priznanja, odlikovanja i zahvalnica koje ste dobili i koje ćete dobiti. Ovo je vaš dan.

Hrvatska je prošla dug, težak, kompliciran put. Drukčiji smo i posebni smo, mada svaki roditelj voli misliti i govoriti svojoj djeci da su posebna i da su drukčija, a većina su u stvari obična kao skoro svi mi. Mi smo drukčija i posebna zemlja. Mi smo jedina zemlja koja je nakon devedesete godine morala proći kroz rat. Morala u ognju i maču i paklu bitke straha, borbe za vlastiti život, imovinu i obitelj, izboriti ono što je drugima došlo lako. I kada kažem da smo drukčiji, zbog toga smo drukčiji i ta drukčijost se ogleda u tome da smo katkada i neshvaćeni i povrijeđeni, da nas ne razumiju, ali baš nas briga. Mi, a posebno vi, znamo i znate da je naš put bio ispravan, da je bio pravedan i da je to  bila nit vodilja. Borba za svoju državu, za svoje povijesno pravo koje imaju svi narodi. Mnogi su ga ostvarili. Većina ih je u zadnjim godinama i zadnjim desetljećima ostvarila na miran i lijep način. Nama nije bilo suđeno. Da nije bilo vas – ništa od toga. Da nije bilo ono malo dobrih i posebnih ljudi koji su se okupili u Kranjčevićevoj, ili već bili tamo gdje se gine, ili gdje će se poginuti, ili gdje će se naprosto živjeti u strahu neizvjesnosti da više nećeš vidjeti svoje bliske, svoju majku, oca, brata, sestru, ljubav. Bez vas toga ne bi bilo. I to je u stvari bit današnjeg dana.

Oni koji nisu među nama bili bi danas, naravno, ponosni da vide Hrvatsku. Takva kakva je, a dobra je i naša je. Bili bi sretni da vide Hrvatsku vojsku na vojnoj vježbi s američkim zapovjedništvom i s američkim vojnicima i s zapovjednikom američke vojske za Europu. Možda to zvuči ovako banalno i jednostavno, ali vidjeli bi da je Hrvatska došla tamo gdje su je uvijek željeli vidjeti, a to je svoja, samostalna zemlja zapada, zapadne civilizacije kojoj pripada, uz sve poštovanje i razumijevanje i za one koji to nisu. To je Hrvatska, to je hrvatski cilj, to je hrvatski put i na tom putu mi smo, odnosno, vi ste pobjednici.

Još jednom, hvala vam na svemu. Druge riječi nema, riječi su prazne. Hvala vam na svom onom strahu kroz koji ste prošli i kroz koji su prolazili vaši bližnji, vaše žene, ljubavi, djevojke, majke, očevi, majke prije svega, braća i sestre. Hvala svima onima koji se nisu vratili, pamtit ćemo ih zauvijek. Vama slava, živima slava jer slava nije samo za one koji su pokojni. Neka nam živi naša Hrvatska, neka živi dovijeka i neka bude mirna jer čuva je Hrvatska vojska.

Živjeli!