1. Navigacija
  2. Sadržaj

Ured predsjednika Republike Hrvatske

Zagreb, 15. prosinca 1995.

Konferencija za novinstvo
Predsjednika Republike Hrvatske
dr Franje Tudjmana

odrzana 15. prosinca 1995.
u Predsjednickim dvorima

(Pocetak u 12,00 sati)



NATASA RAJAKOVIC:

Dame i gospodo dobar dan i dobro dosli. Otvaramo konferenciju za novinstvo Predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tudjmana. Jos jednom vas molim po obicaju da se predstavite kada postavljate pitanja i sto kraca pitanja jedno po osobi ako je moguce.

Kolega Raic, vama prvo pitanje. Izvolite.


ZELJKO RAIC (Hrvatska televizija):

Gospodine Predsjednice, vjerujem da cete imati prilike odgovoriti na mnostvo novinarskih pitanja o tome sto se jucer dogodilo u Parizu. No, ja bih vas zamolio da komentirate ono sto se nije dogodilo, a to je najavljeno medjusobno priznanje Hrvatske i tzv. Jugoslavije, te kada ce se dogoditi i kako ce se to sve reflektirati na Erdutske sporazume? Hvala vam.


PREDSJEDNIK:

Glavno vase pitanje je kako ce se reflektirati na sporazum o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, zapadnog Srijema, istocne Slavonije i Baranje. Ni u kom slucaju se ne bi trebalo negativno odraziti, jer srpska strana na celu sa predsjednikom Milosevicem ostaje kod toga da se taj sporazum provede i u okviru Pariskih razgovora, ja sam vodio razgovore i o tome da Vijece sigurnosti sto prije donese one odluke koje su potrebne o imenovanju uprave privremene i vojnih snaga koje ce provesti demilitarizaciju.

Prema tome, u tom pogledu se nista ne bi trebalo promijeniti. Stovise, srpska strana je izrazila ne samo spremnost da provede, nego li zainteresiranost da se normalizacija provodi na svim podrucjima, pa kao sto znate vec su bili predvidjeni i neki trgovinski dogovori, sporazumi itd.

Potpisivanje sporazuma o medjusobnom priznanju, o normalizaciji odnosa nije doslo stoga sto je srpska strana postavila zahtjev da potpisemo bilateralni sporazum o Prevlaci. Vi znate nase stajaliste. Ja sam poslije povratka iz Daytona izlozio hrvatsko stajaliste i razumije se da nije moglo doci s nase strane do sporazuma da bilo sto potpisujemo o tome.

S time da ima jedna novina o tome. Kao sto sam objasnio, ja mislim i u svojoj Poslanici, ali i na jednoj konferenciji, do zahtjeva srpske strane za Prevlakom doslo je u vrijeme one unije Bosne i Hercegovine od triju republika i prava Srpske republike na izlaz na more s jedne strane, i s druge strane zbog toga sto je Hrvatska vojska potisnula srpske i jugoslavenske snage iz zaledja Dubrovnika.

Medjutim, danas sa strane Srbije postavljaju taj zahtjev za Prevlakom i zbog toga sto smatraju da razgranicenje izmedju Hrvatske, Crne Gore i Bosne u okviru bivse Jugoslavije nije izvrseno pravilno. Oni tvrde da Prevlaka iz neznam kakvih razloga pripada Boki Kotorskoj i da stoga smatraju da bismo trebali mi prihvatiti takav sporazum.

S nase strane ja sam ponovio zasto i kada je bilo rijeci o tome da je to stavljeno na dnevni red medjunarodne konferencije, a da danas nema niti formalno-pravnih niti realnih mogucnosti da mi potpisujemo takav sporazum, jer zaledje Dubrovnika je uslo u teritorij Federacije Bosne i Hercegovine. Samim time ne moze vise to biti predmet raspravljanja.

A osim toga, ako bi bio predmet raspravljanja onda se on ne tice samo Hrvatske i Jugoslavije nego li i Bosne i Hercegovine.

A sto se tice razgranicenja da to razgranicenje nije bilo ispravno, odnosno da je bilo na stetu Crne Gore u bivsoj Jugoslaviji, jasno da smo takvo glediste odbacili sa hrvatskog i povijesnog stanovista jer je Hrvatska priznata u njezinim medjunarodno priznatim granicama, odnosno jer je medjunarodna javnost, medjunarodni cimbenici su priznali sve republike u onakvim granicama kakve su imale, odnosno s kakvima su izasle iz bivse Jugoslavije.

No, sa svoje strane smo izrazili spremnost da se ustanovi jedna medjusobna komisija, pa cak i medjunarodna arbitrazna komisija koja ce problem razgranicenja na kopnu i moru razmotriti i predloziti rjesenje. Buduci da smo uvjereni u potpunu opravdanost svojih stanovista, mi smo cak izrazili spremnost da cemo prihvatiti stajalista takve jedne medjunarodne arbitrazne komisije.

Medjutim, srpska strana nije htjela prihvatiti takav nas prijedlog i zbog toga nije bila spremna da potpise taj sporazum jucer u Parizu, ali je izrazila svoje vidjenje i izricito cak
su se izjasnili njihovi predstavnici, ukljucujuci i predsjednika Milosevica da ce do te normalizacije doci u ovom mirovnom procesu.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite kolega, Hrvatski radio.


ZOLTAN KABOK (Hrvatski radio):

Gospodine Predsjednice, sto ce biti sa dogovorima o uspostavi telekomunikacijskog prometa pa i vec parafiranim sporazumom izmedju INE i njihovih nekih naftnih poduzeca, a u kontekstu nepotpisivanja toga najavljenog formalnog priznanja? Hvala.



PREDSJEDNIK:

Pa, ti sporazumi su, trgovinski sporazumi, pa i sporazumi o otvaranju prometa i telekomunikacijskog i ostalog, cestovnog i zeljeznickog prometa napravljeni pod pretpostavkom da ce u okviru potpisivanja Daytonskih sporazuma u Parizu doci evo i do medjusobnog priznanja i do uspostave diplomatskih odnosa. A, buduci da do toga nije doslo, onda je normalno da se sa provedbom tih sporazuma saceka dok se i taj dio dogovora ne ispuni.

Usput i na ovo pitanje i na drugo mogu kazati da sam u bilateralnim razgovorima koje sam imao, ukljucujuci i sa predsjednikom Clintonom i sa predsjednikom Chiracom naisao na razumijevanje hrvatskog stanovista o tome.


MAJA FREUNDLICH (Vjesnik):

Gospodine Predsjednice, Boutros Boutros Ghali je za implementaciju Erdutskog sporazuma predlozio novi kontingent novih medjunarodnih snaga od 11,5 tisuca vojnika.

Vas prijedlog je bio potpuno protivan tome. Vi ste trazili ostanak ruskog i belgijskog bataljuna. Da li to ocjenjujete kao pokusaj odugovlacenja primjene Erdutskog sporazuma i kako cete odgovoriti na takav pokusaj?

I ako mogu jos jedno potpitanje, naime jucer je Reuter izvijestio o sukobima odmah poslije potpisivanja, jucer u Parizu o sukobima islamskih mudzahedina i HVO kod Zepce. Da li mozete prokomentirati takve incidente?



PREDSJEDNIK:

Sto se tice prijedloga Boutrosa Ghalia on je za nas potpuno neprihvatljiv. Mi smo dali smjernice svojim predstavnicima u Ujedinjenim narodima da takav prijedlog potpuno odbace, jer on nije usmjeren na provedbu sporazuma sa Srbima o mirnom ukljucenju okupiranih podrucja u Hrvatskoj, i to provedbi koja bi trebala uslijediti odmah, jer je prema tom prijedlogu glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za tako brojne mirovne snage, odnosno posebne snage jer se ne zna kako ce se zvati, bilo bi potrebno cak sest mjeseci da se oni prikupe itd. Prema tome, dali smo vec tada, vec prije nego sto sma odlazio u Pariz smjernice da se to odbaci, da je to za nas neprihvatljivo, a u Parizu sam razgovarao i sa glavnim tajnikom Boutros Ghaliem i ponovio mu to, na sto se je on suglasio da ce trebati traziti novo rjesenje, ali da to nije njegovo, nego od Vijeca sigurnosti. Ali sam zamolio predstavnike Sjedinjenih Americkih Drzava ukljucujuci i predsjednika Clintona koji su mi obecali i osobno predsjednik Clinton da ce oni sa svoje strane poduzeti sve da se u okviru Ujedinjenih naroda i Vijeca sigurnosti provede ono sto smo se dogovorili u Daytonu o nacinu provedbe mirnog ukljucenja okupiranih podrucja u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Vjerojatno ce danas biti saopceno i ime generala, djelatnog generala koji ce biti na celu privremene uprave americkog, to ce biti Joe Clain. Naci ce se takvo rjesenje da se eventualno uz postojeci belgijski i ruski bataljon koji su izjavili spremnost, ako budu ovlasteni da provedu taj sporazum, to znaci da izvrse demilitarizaciju, da razoruzaju srpske paravojne snage, a Beograd bude dao nalog sto smo i zatrazili, sto je Milosevic izjavio da nece biti problema da te srpske tamo postojece paravojne snage ne pruzaju otpor, da ce znaci Belgijanci i Rusi su izrazili spremnost da provedu taj sporazum.

Dodatno smo predlozili ukoliko smatraju da bi ipak za takvu jednu zadacu trebalo vise da nadju jos neki bataljon, eventualno prebacivanjem nordijskog bataljona iz Tuzle u to podrucje, sto se moze izvrsiti za nekoliko dana, a ne nekoliko mjeseci.

Sto se tice vaseg drugog pitanja, tek sam cuo tu vijest o sukobu mudzahedina i federalne policije, tako kazu oko Zepca. To je siri problem koji su uocili i medjunarodni cimbenici, iz samih sluzbenih krugova Sjedinjenih Americkih Drzava postavljen je zahtjev da se tamo prisutni mudzahedini moraju ukloniti, odnosno otici iz Bosne i Hercegovine. Jos uvijek se prica i u tim sluzbenim krugovima o tome da ih ima od 2 do 3 tisuce, da su prisutni kao posebne postrojbe, ali i da imaju utjecaja i na druge sastave. Ja nisam gledao neku vojnu paradu u Zenici ili ne znam sta je bilo, osobno ne znam, ali vjerojatno je netko od vas vidio da i tamo ima znacajki koji govore o njihovom utjecaju.

Mislim da je to jedan siri problem s kojim ce se evo i NATO snage koje dolaze tamo pozabaviti. Cini mi se, ne da mi se cini, nego li sam cuo da je predsjednik Izetbegovic i Vlada u Sarajevu izjavila spremnost da se taj problem rijesi na taj nacin da ne budu prisutni u Bosni i Hercegovini, da ne bi doslo do ometanja mirovnog procesa.


NATASA RAJAKOVIC.

Gospodin Saleh, izvolite.


NOREDDIN SALEH:

Gospodine Predsjednice, da li je Srbija uvjetovala priznanje izmedju Hrvatske i SRJ, masovni povratak izbjeglica koje su otisle za vrijeme "Oluje", i da li ce Hrvatska prihvatiti taj uvjet ako Srbija predlozi to.


PREDSJEDNIK:

Srbija nije nista uvjetovala, jer nikakve uvjete takve vrste ne bismo priznali, pravo njihovo na to. Stovise, mislim da su u razgovorima koji su vodjeni i oko toga, ali i sada oko tog kriznog pitanja srpskog pucanstva u okviru Sarajeva, da je doslo do jednog realistickog pristupa da i nije za ocekivati da bi se najveca vecina tog izbjegog pucanstva vratila, nego da treba ostaviti na crti dobrovoljnosti i rjesavati, iz humanitarnih razloga pojedinacna
pitanja.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite, gdja Rexepi.


NADA AL ISSA: (Radio televizija BiH, i BiH press)

Gospodine Predsjednice, pitam vas kao poznavatelja prilika i kao sudionika svih ovih mirovnih pregovora sto je motiviralo, ili mozda bolje reci prisililo srbijanskog predsjednika da bas sada prizna Bosnu i Hercegovinu. Da li to znaci da je napokon mirna Bosna, od sada?



PREDSJEDNIK:

Bosna i Hercegovina je priznata u okviru sporazuma kakav je potpisan u Daytonu, znaci, cjelovita Bosna sa dva entiteta, Federacijom i Srpskom republikom, i sa pristizanjem mirovnih snaga koje, kao sto znate, vjerojatno ste svi vidjeli, dolaze na crtu razgranicenja.

Prema tome, u tom sklopu je Milosevic priznao da bi dobio mir i sve ono sto mu mir donosi, znaci, skidanje sankcija, i izbjegavanje daljnjeg rata, koji ocito da Srbiji donosi sve one stete, ali ne samo Srbiji, nego i drugima, i, prema tome, to su razlozi zbog kojih je doslo do priznanja i Bosne i Hercegovine, i jer bez toga ne bi bilo sporazuma o miru.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite, gospodine.


NOVINAR: (Centralna kineska televizija)

Sada, kada imamo ovdje mir u ovoj regiji, sto smatrate najtezim problemom nakon tog sporazuma, i sto mislite da bi medjunarodna zajednica trebala uciniti, tih 60.000 NATO snaga, sta bi oni trebali uciniti?


PREDSJEDNIK:

Ocito je da je sa potpisivanjem mira ucinjeno ono glavno, da su sve strane pristale na obustavljanju rata, ali da do incidentnih situacija moze dolaziti, u pojedinim slucajevima, evo govori i ovaj primjer koji ste spomenuli o sukobu mudzahedina i policije, zatim je bilo nekakvo granatiranje ili eksplozije u Sarajevu, ja ne znam koje vrste.

Ali, ipak je za ocekivati da ce dolaskom tako respektabilnih snaga NATO-a i Sjedinjenih Americkih Drzava, u Bosnu i Hercegovinu, da ce se zaista uspostaviti mir, a da ce onda o daljnjem razvitku politickih odnosa, pri cemu se mnogo ocekuje od izbora, koji bi trebali uslijediti nakon, po mogucnosti 3-6 mjeseci, no, ako gledamo realno, ti izbori mogu dovesti samo nove ljude na celu pojedinih etnickih zajednica, naroda, medjutim, bitno nece promijeniti sto se tice samog problema Bosne i Hercegovine. Ali, medjunarodna zajednica osim, znaci da tako kazem, nametanja ovakvog mira ima veliku ulogu i vjerojatno ce to utjecati i na daljnji razvitak sa programom obnove i rekonstrukcije o cemu ce se raspravljati u drugim gradovima, vec je bilo o tome govora u Londonu, pa ce biti u Bonnu, pa u Stockholmu, itd. Prema tome, usput ce se pokusati i odrediti vojna ravnoteza snaga itd. Sve u svemu, imamo razloga da uz svu opreznost i realizam da vjerujemo da se mir moze i mora sacuvati.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite, g.Djuretak.


DARKO DJURETAK: (Vecernji list)

Gospodine Predsjednice Vecernji list je od dopisnika u Sarajevu dobio informaciju da su sudske vlasti BiH izdale nalog za uhicenje 82 Hrvata iz redova vojne i politicke vlasti hrvatskog naroda. Budite ljubezni, mozete li to komentirati?


PREDSJEDNIK:

Razumije se da takav nalog sudskih vlasti uza svo prihvacanje nezavisnosti sudova znaci jedan nepoliticki cin, jer se na tom spisku navodno nalaze svi politicki ljudi i vojni i politicki predstavnici hrvatskog naroda iz srednje Bosne koji su branili srednju Bosnu najprije od jugokomunisticke i srpske agresije, a zatim onda od pokusaja muslimanskih snaga da zavladaju srednjom Bosnom. I to sasvim sigurno takvi koraci su suprotni ideji suradnje hrvatskog i bosnjackog naroda, suprotni su stvaranju realne Federacije i suprotni su najnovijem potpisivanju, naime sporazumu koji smo vec u Daytonu postigli, parafirali, a sada u Parizu potpisali o stvaranju zajednickog Vijeca za suradnju izmedju Republike i Federacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske. A to zajednicko Vijece koje ce ciniti 10 clanova, po 5 sa svake strane na celu kojega ce biti kao predsjednik, predsjednik Hrvatske, a potpredsjednik predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine, koje bi moralo biti sastavljeno od najodgovornijih ljudi i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, to zajednicko vijece ima zadacu da uskladjuje ne samo probleme unutar Federacije, nego li izmedju Hrvatske i Federacije i Bosne i Hercegovine u cjelini na svim podrucjima, na podrucju prosvjete, znanosti, kulture, gospodarstva, s teznjom da to sto prije postane jedinstven gospodarski prostor, na podrucju vanjske politike, na vojnom podrucju.

Prema tome, na svim podrucjima bi trebalo to Vijece osigurati to i to mu je zadaca i sasvim sigurno da ce dati rezultate, onda su takvi koraci upravo suprotni toj i takvoj teznji koja proizlazi i iz zahtjeva i iz potreba i hrvatskog i bosnjacko-muslimanskog naroda, pa i medjunarodne zajednice. Tako da mislim da ce se takvi nesporazumi morati ukloniti, evo u interesu upravo ozivotvorenja bitnih problema koji su sadrzani u ideji stvaranja Federacije i tog zajednickog Vijeca za suradnju sa Hrvatskom.


NATASA RAJAKOVIC:

Gospodja Rexepi izvolite.


DIANA REXEPI:

Gospodine Predsjednice, Beograd je priznao granice BiH i ne moze vise nuditi zaledje Dubrovnika u zamjenu za rt Prevlake. Koji teritorij uopce nudi Beograd sada u zamjenu, i ako se uopce bude vodio razgovor o tome hoce li Hrvatska traziti u zamjenu za rt Prevlake povrat dijela Srijema prema Sidu gdje i onako zive Hrvati? Hvala.


PREDSJEDNIK:

Na to pitanje sam vec odgovorio, nemam nista dodati onome sto sam rekao.


NATASA RAJAKOVIC:

Gospodja Juresko, izvolite.


PREDSJEDNIK:

Gospodin Ivkosic vec dugo drzi ruku.

NATASA RAJAKOVIC:

Pardon, ne vidim ga, iza kamere mi je.


MILAN IVKOSIC:

Kada ste primijetili da vec dugo drzim ruku, postavit cu vam jedno dosta neugodno pitanje, naime, ono je neugodno, ovako - ova je konferencija manje-vise tematska konferencija, mozda bi se trebalo malo osvrnuti i na obilje intervjua sa stranackim celnicima i tekstova, itd. a, uglavnom se ti intervjui doticu i vas osobno, i Hrvatske demokratske zajednice. Ja sam procitao danas jedan naslov,mozda niste procitali cijeli intervju, ali, doslovce, naslov intervjua sa Markom Veselicom u "Nedjeljnoj Dalmaciji", glasi - Tudjman bi se morao rijesiti kameleona i komunista u HDZ-u. Vjerojatno niste do sada uspjeli procitati taj tekst, ali, ja mislim da je vec sam naslov zanimljiv za vas komentar. Hvala lijepa.


PREDSJEDNIK:

Za citanje tekstova inace nemam vremena, nazalost, ali, ovakav naslov je zacudjujuci. Prije svega, TuDJman i HDZ su s necim i s nekim stvorili ovu samostalnu i demokratsku Hrvatsku, pa i doveli do toga da u okviru Daytonskih sporazuma, i sada Pariskih potpisa, sav ozbiljni svijet smatra da je to pobjeda Hrvatske, da je Hrvatska time zapravo ostvarila sve one nacionalne ciljeve, drzavne koje je mogla imati u danasnje doba. Ako, koji je to, to je Marko Veselica rekao, ako je to g.Marko Veselica mislio opcenito, onda ja na to mogu reci da te ciljeve hrvatske nacionalne drzavne politike svakako nisam ostvarivao sa kameleonima, i onim komunistima koji su ostajali na komunistickim pozicijama, ali sam ostvarivao, znaci, na programu pomirbe hrvatstva i da bez te pomirbe koja je pozivala, da tog programa koji je pozivao na jedinstvo hrvatskoga naroda, bez obzira na proslost svih onih koji su za samostalnu i suverenu i demokratsku Hrvatksu, koji se odricu svojih zabluda ili cak i svojih ideala za koje su vjerovali u mladosti, koji prihvacaju nuznost jedinstva svih hrvatskih slojeva, a u tome smo uspjeli kao nitko u svijetu, jedino je u hrvatskom, tom nacionalnom preporodnom pokretu s kojim smo dosli do samostalne suverene demokratske Hrvatske, jedino u toj i takvoj Hrvatskoj nalazimo i predstavnike hrvatskoga plemstva i hrvatske inteligencije i hrvatskog radnistva, hrvatskog seljastva, i nalazimo predstavnike i hrvatske desnice i hrvatske ljevice i sredisnjih hrvatskih stranaka.

Jedino na taj nacin smo mogli postici ono sto smo postigli. A, gospodin Veselica vjerojatno zaboravlja i slucajeve za kakve ja znam da ih je bilo u Sinju, njegovom Sinju, ali ne samo tamo, da su neki mladi hrvatski ljudi u ono komunisticko doba trgali krizeve sa vrata hrvatskih djevojaka, zato sto su isle u crkvu, sto su izrazavale svoje katolicanstvo i svoje hrvatstvo kroz to. Sto vise, da je u tom i u nekim drugim mjestima bilo takvog ometanja i vjerskih obreda da su ubacivali prasada u crkve. Treba li spominjati da su to, ne samo Srbi u Hrvatskoj, nego i Hrvati bili ti koji su hapsili i kaznjavali Hrvate zato sto su isticali hrvatske zastave ili pjevali hrvatske pjesme, cak i tako neduzne kao sto je - Vila Velebita.

Prema tome, to je bila jedna situacija u kojoj je hrvatski narod zivio, u kojoj se, jednim dijelom, oni koji su ostali u Hrvatskoj su se ukljucili, vjerujuci cak da je to i dobro, drugi su to radili pod prisilom, a kao sto znamo veliki dio hrvatskog naroda je zbog toga otisao u svijet. Ali, molim, stojeci pred problemom kako izaci iz komunistickog i jugoslavenskog pakla, dosli smo do zakljucka da ne smijemo postaviti pitanje revansizma i obracuna sa svima koji su na ovaj ili onaj nacin, bili cak i u sluzbi protivnika hrvatskih sloboda, negoli sa idejom pomirbe, i jedino na toj i takvoj ideji pomirbe smo stvorili, kao sto rekoh, i suverenu samostalnu demokratsku Hrvatsku.Razumije se da u tom sklopu ima i kameleona, da u tom sklopu ima i onih koji se jos nisu odrekli svojih komunistickih ideja, pogleda, itd. Ali da je sasvim sigurno, kad je vec spomenuo Tudjmana, da ja, kao Predsjednik Hrvatske i hrvatska demokratska vlast, cini sve da takvih bude sto manje, da budu uklonjeni iz javnog zivota takvi koji ostaju na svojim starim pozicijama, takvi koji ne odustaju od svojih komunistickih doktrina, takvi koji zele zlorabiti hrvatsku vlast. I, jasno je da bez takvih jednih stalnih napora ne bismo postigli, ne samo one politicke i vojne uspjehe, negoli, dame i gospodo,i svijet priznaje da u tim i takvim okolnostima, da smo postigli i gospodarska cuda, sto svijet nije ocekivao. Prema tome, ne nalazim razboritosti u takvim pokusajima jednog prikazivanja prilika u Hrvatskoj koji ne odgovara stvarnosti i koji je zapravo steta interesima razvitka hrvatske demokracije i osposobljavanja hrvatskoga naroda da moze upravljati sada svojom drzavom kad je ima, ali da moze i upravljati svrhovito i djelotvorno, samo na taj nacin ako ce nastaviti tom politikom angaziranja svih snaga, bez obzira na svih ljudi koji prihvacaju taj program demokratske Hrvatske, suverene Hrvatske bez obzira na njihovu proslost, jer vracanje na revansizam dovodilo bi do nereda. Pogledajmo sto se zbiva u nekim zemljama, a Hrvatska itekako jos ima pred sobom itekako vazne zadace.


NATASA RAJAKOVIC:

Gospodja Juresko, izvolite.


GORANKA JURESKO: ("Vjesnik")

Ja cu se malo vratiti na vanjsku politiku, Predsjednice.

Gospodine Predsjednice, mozete li nam reci, do kojeg ce roka Hrvatska tolerirati pocetak demilitarizacije u istocnoj Slavoniji i Baranji, i da li ce se nastaviti pregovori oko medjusobnog priznanja SRJ i Hrvatske. Hvala.


PREDSJEDNIK:

Glavni cilj mojih razgovora u Parizu sada bio je upravo to da najvazniji medjunarodnim cimbenicima, od domacina predsjednika Chiraca, koji, razumije se, je takodjer razgovarao sa drugima, ukljucujuci i Milosevica, do predsjednika Clintona i Boutrosa Ghalija, bio je taj - da objasnim da Hrvatska ne moze odlagati to rjesenje, da je Hrvatska odustala od vojnog rjesavanja hrvatskog Podunavlja, okupiranog, upravo zbog toga, ne samo da ne bi imala ljudskih zrtava novih i razaranja gradova, nego i zbog toga da ne ugrozimo mirovni proces. Ali da, isto tako, ne mozemo se pomiriti ni sa kakvom ovakvom idejom koje bi znacilo odlaganje na 6 mjeseci, godinu dana, itd. Dobili smo uvjeravanja da ce to biti rijeseno u skladu sa onim sto smo postigli u Daytonu, prema tome, da se imenuje privremena uprava. Rekao sam da je imenova vec, i da ce to biti objavljeno, vjerojatno danas, taj americki djelatnik, general koji ce biti i za civilne i vojna pitanja odgovoran, sto znaci i jamstvo da ce se ti sporazumi provoditi, i da ce se naci snage koje ce biti ovlastene za to.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite, kolega.


KRESIMIR DUKARIC: (Redakcija "Drzavnosti")

Gospodine Predsjednice, kako ce nadalje Hrvatska demokratska zajednica rjesavati pitanje Zagreba? Mislimo na konstituiranje Skupstine, izbor gradonacelnika i sve ostalo u Zagrebu.


PREDSJEDNIK:

Rjesavati cemo problem konstituiranja gradskog i zupanijskog poglavarstva u duhu demokracije i u duhu zakona koje je ova demokratska drzava donijela. A, kod toga, ja, kao drzavni poglavar i ustavno sam zaduzen i obvezatan da osiguram normalno funkcioniranje drzavne vlasti. A, to normalno funkcioniranje drzavne vlasti ne bi bilo moguce ako bi se u Zagrebu i Zagrebackoj zupaniji, koji su vise od cetvrtine Hrvatske, uspostavila takva lokalna vlast koja bi se konfrontirala sa hrvatskom drzavnom politikom  - bio toga netko svjestan ili ne. Mi se susrecemo sa takvim otporima uspostavi samostalne i suverene Hrvatske drzave, od prvih dana, od 1990. pa nadalje, koji su jasno napisani, o tome pise g.Jovic, bivsi clan bivse SFRJ, i predsjednik Predsjednistva te Jugoslavije - da onog momenta kad su dosli do zakljucka da zbog medjunarodnih i drugih razloga ne mogu ici, i kad nisu uspjeli da vojno pokore i obore hrvatsku demokratsku vlast, onda je napisao, vjerojatno ste citali, i nadjite pa procitajte. Znaci, treba svim silama raditi da se onemogucava vlast HDZ-a u Hrvatskoj, da se ona slabi, i da se kompromitira na sve moguce nacine. Unatrag pet godina, znaci svi protivnici suverene Hrvatske, u bivsoj Jugoslaviji, a valjda ne mislimo da ih nema ni u Hrvatskoj, a i oni koji su to bili iz inozemstva, isli su upravo zatim da bi se sprijecila uspostava i odrzanje suverene Hrvatske, treba to ciniti - slabiti, kompromitirati, onemogucivati vlast HDZ-a. Zasto vlast HDZ-a?

Postavlja se pitanje, i nase gradjanstvo mora dobiti i odgovor na to - Hrvatska demokratska zajednica dobila je relativnu vecinu i u Zagrebu, na izborima za gradsko poglavarstvo i za zupanijsko. I, postavlja se pitanje - zasto znaci ni jedna od oporbenih stranaka nije spremna za suradnju sa tom i takvom strankom, tom HDZ, Hrvatskom
demokratskom zajednicom, koja je stvorila tu Hrvatsku, na cijem programu je stvorena, zasto se hrvatski narod odazvao za njezin program, razumije se, nije ga sama kao stranka, ali na cijem programu je stvorena, zasto se ni jedna oporbena stranka, ako joj je stalo do hrvatske demokracije i do hrvatske suverenosti, ne izrazava spremnom da suradjuje i da sudjeluje u uspostavi gradskog poglavarstva o Zagrebu,nego su znaci udruzeni od krajnje ljevice, do krajnje desnice, sto je potpuno nenormalno u bilo kakvom politickom zivotu.

Znaci, zar to nije upravo na toj crti koju sam spomenuo, zar to nije, i to nije samo Jovic rekao, to su pisane instrukcije bile i pred prve i druge izbore i izvana, to je uostalom, i znaci jedan od tih kandidata danas i sam napisao o destabilizaciji i izazivanju ustavne krize, itd. Prema tome, u ime demokracije, opcenito, jer znaci ta HDZ ima i relativnu vecinu, u ime nedopustanja da se u Hrvatsku unese kaos, da se hrvatska politika destabilizacijom postojece vlasti preusmjeri, nastojati cemo znaci da se uspostava gradskog i zupanijskog poglavarstva rijesi na demokratski nacin i u duhu zakona koje smo donijeli u toj i takvoj demokratskoj Hrvatskoj.


NATASA RAJAKOVIC:

Kolega Gugo, izvolite.


ANTE GUGO: ("Nedjeljna Dalmacija")

Gospodine Predsjednice, u Zagrebu se jako se puno govorilo o luksuznom brodu koji je navodno trebao za vase potrebe biti gradjen na Korculi. U posljednje vrijeme se opet pocinje govoriti o vrlo luksuznom jedrenjaku, navodno mu se cak i ime zna - Vila Velebita. Mozete li potvrditi da se i za vas gradi luksuzni jedrenjak?


PREDSJEDNIK:

Na crti o kojoj sam govorio, kompromitirati, destabilizirati vlast, ukljucujuci i samog Predsjednika Republike, umjesto postivanja institucije vrhovnog drzavnog poglavara. Za takav brod nikada cuo nisam, i danas kad sam dao ispitati moje ljude da li je netko njih pitao da gradi brod za mene, kaze - ne. Ja sam rekao dobro ispitajte. Znaci, nitko iz Ureda, ili mojih blizih suradnika. Deset minuta prije nego sto sam dosao na ovu konferenciju, ja sam dobio obavijest - da takav jedan brod postoji u sastavu jugoslavenske ratne mornarice, ali kao brod jugoslavenske ratne mornarice, s kojim niti Ured, niti Predsjednik nema nista zajednicko. Ali, ima nesto - ja sam prihvatio, ne znam, pred ...


ANTE GUGO:

Oprostite, da li hrvatske ili jugoslavenske ratne mornarice?


PREDSJEDNIK:

Hrvatske ratne mornarice, sta sam rekao - jugoslavenske. (Rekli ste jugoslavenske.) Dakle, znaci, ne postoji u sastavu hrvatske ratne mornarice, ne znam, mozda su ga naslijedili, pa prekrstili. Ali, razumije se, da sam bio jedan od onih koji uspostavom samostalne hrvatske drzave je kazao - da je jedna od prvih zadaca medju inim, i da
vratimo slavu hrvatskog naroda zbog njegovog pomorstva. I, mogu vam sada reci, kad smo odredjivali dan ratne mornarice, pa su mi dosli sa prijedlogom da to budu neki datumi od ovih nasih dana, kad smo mi uspostavili ratnu mornaricu. Onda sam ja rekao - povijest ne pocinje s nama, i izvolite mi pronaci datum hrvatskog pomorstva iz sto starije povijesti, pa su onda pronasli pobjedu Domagoja nad Mlecanima. Pa su mi, isto tako, predlagali, da i hrvatski ratni brod nazovemo, najveci ratni brod, nazovemo "Vukovar". Ja sam rekao - Vukovar je simbol i ponos hrvatstva sadasnje borbe hrvatskog naroda za uspostavu, ali na hrvatskom moru, na nasem moru moramo traziti oslonac u hrvatskoj povijesti, i afirmirati hrvatsku drzavu i hrvatsko pomorstvo sa tradicijama koje tamo imamo. Te je taj brod nazvan - Petar Kresimir. Pa sam u tom sklopu, znaci da Hrvatska ima razloga da sa svom duzinom svoje obale sa tisucu otoka, otocica, hridi, grebena, sa ljepotama toga mora, da ona mora, ta Hrvatska da se mora afirmirati i kao pomorska zemlja u trgovinskom smislu, ali i u ratnom. Pa sam u tom sklopu, i mozda su tu razlozi vaseg pitanja, pred, valjda dvije godine, ili kada prihvatio, da budem pokrovitelj Udruge vila Velebita, koja ima udruge vila Velebita, koja je stavila u svoju zadacu - razvijanje tradicije hrvatskoga pomorstva, i upravo su mi neki dan donijeli dvije knjige o ribarstvu, o pomorskim kartama hrvatskog Jadrana, itd. Prema tome, moramo sve ciniti da samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj i hrvatsko pomorstvo bude na sto visoj razini. Ali, razumije se, da, bilo je i prijedloga da Predsjednik Republike ne treba imati avion, vjerojatno bi trebao biciklom ili tovarom ici u Pariz, i na druge medjunarodne konferencije. Prema tome, vidite ima neodgovornih ljudi koji cine sve, sto, - da bi tu i takvu vlast koja je dovela do samostalne Hrvatske, kompromitirali, da bi je oslabili, da bi hrvatsku politiku usmjerili u drugim pravcima, toga hrvatski ljudi moraju biti svjesni. Ali to dopustiti necemo, upravo na zrelosti, koju je hrvatski narod pokazao, u takvim okolnostima gdje je malo tko vjerovao da moze uopce doci do slobodne Hrvatske, a sada je Hrvatska postala, ne samo medjunarodno priznati cimbenik, negoli promijenila stratesku ravnotezu snaga i omogucila sve ovo sto se zbilo sa ovim mirovnim procesima, pa sve do potpisivanja ovih sporazuma.


DON ANTE BAKOVIC (Narod):

Gospodine Predsjednice, postavio bih vam dva pitanja u vezi moje rodne Bosne, a koja pitanja meni svakodnevno postavljaju Hrvati iz Bosne, a prije toga jedan lijep pozdrav od vaseg nekadasnjeg suradnika iz barake i prvih izbora.

Prvo je pitanje, Hrvati Bosne se brojcano stalno smanjuju. Srbi to cine na brutalan nacin kao u Banjaluckoj biskupiji, a Muslimani to cine na jedan rafinirani nacin kao u Sarajevu i srednjoj Bosni, uz napomenu da su Hrvati u Bosni otvoreni i spremni za suzivot i sa Muslimanima i sa Srbima. I uz napomenu da je nakon Washingtonskog sporazuma nekoliko tisuca Hrvata iz srednje Bosne, posebno mladjih napustilo Bosnu.

Moje je pitanje, nakon Pariskog sinocnjeg mirovnog sporazuma, nakon Daytona i nakon sto trupe NATO pakta odu iz Bosne, tko ce ono malo Hrvata zastititi i zadrzati u Bosni?

To je prvo pitanje.

A drugo, u Bosni postoje cetiri univerziteta i dva visa skolska centra. Tako po nekoj racunici ocito da ce Banja Luku i Doboj imati Srbi, Muslimani ce imati pretpostavljam Sarajevo, Zenicu i Tuzlu, Hrvati pitaju, a koji ce njihov biti centar za visoku skolsku naobrazbu hrvatskog naroda u Bosni, pogotovo sto Mostar za koji smo ocekivali da ce to biti gospodin Kosnik trazi da se to sada dijeli i da bude zajednicki grad? Hvala lijepa.



PREDSJEDNIK:

Razumije se da je problem Bosne i Hercegovine zarisno hrvatsko pitanje. Pokusao sam i u jucerasnjem govoru objasniti uzroke zasto je to bila najzamrsenija kriza u danasnjem svijetu i zasto je dovela do takvog traicnog raspleta.

Tragicno je to da je i poslije Washingtonskih sporazuma veci broj Hrvata napustio ona podrucja koja su pod kontrolom muslimanskih vlasti.

No, rekao sam da taj sporazum o Federaciji i taj sporazum o stvaranju zajednickog Vijeca o suradnji Federacije, Bosne i Hercegovine u cjelini i Federacije, ali prakticno znaci radit ce se o suradnji u cjelini jedino sto ce imati u svojim rukama diplomaciju kao medjunarodno priznata, ali prakticno o Federaciji. Taj sporazum sa ustavnim nacelima za tu Federaciju trebao bi osigurati tu ravnopravnost za koju vi i s pravom ukazujete da je ugrozena. Ali mislim da nama Hrvatima, hrvatskom narodu u cjelini, hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini u Hrvatskoj, u svijetu mora biti jasno da nam nema drugog nego se osposobiti da u Bosni opstanemo i da osiguramo tu vezanost Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom. Bez obzira na sva protivljenja, s jedne i s druge strane, i obican hrvatski
covjek zbog ovakvih razloga misli da bi najbolje bilo da smo Hercegovinu prikljucili Hrvatskoj. Osim toga ja sam na jednom skupu mislim to i otvoreno kazao da je takvih prijedloga u onom momentu sukoba hrvatsko-muslimanskih otvoreno muslimanskog vodstva receno prikljucite Hercegovinu Hrvatskoj, s tim da srednja Bosna cije ljude sada

optuzuju ostane u muslimanskoj republici. Nismo na to pristali, boreci se za hrvatstvo u citavoj Bosni. Mislim da ce i bosnjacko-muslimanski narod biti, ne da ce biti, nego vec jeste dosao do spoznaje da se mora osloniti, da mora ostvariti suzivot sa Hrvatima u Bosni i da se mora osloniti na Hrvatsku. To je sva tragedija koju su dozivjeli u ovome ratu, od onih pocetnih i zabluda da ih nece napasti jugoarmija i da nece biti izlozeni onakvoj agresiji kakvoj je Hrvatska bila izlozena do danas, da je znaci u muslimanskom vodstvu takodjer prevladala ta ideja o nuznosti takve jedne Federacije, koja bi bila prihvatljiva za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i za Hrvatsku koja je jamstvo za hrvatstvo u Bosni i Hercegovini.

Gospodo, postavlja se pitanje, zasto su sporazum o miru u Bosni potpisivali predstavnici bosnjacko-muslimanskog naroda, srpskog i hrvatskog. Prema tome, to samo po sebi govori u cemu je problem, koji je iz povijesnih i strateskih razloga u rjesavanju bosanske krize morao biti ukljucen. I, mislim da ce se obistiniti ono sto su i Zubak i Prlic sada na Skupstini u Sarajevu kazali na izlaganje jednog od muslimanskih prvaka kada je pokusao prebaciti krivicu za ove pojave samo na Hrvate da su odgovorili, ne znam je li to Prlic bio, da sasvim sigurno da u daljnjem zivotu Federacije nece biti moguce da se hrvatski narod tamo nadglasuje i da se donose nekakve odluke koje bi bile suprotne interesima hrvatskog naroda.

Prema tome, u samoj Federaciji bit ce osigurana puna ravnopravnost hrvatskog naroda da se ne moze nista donijeti suprotno sa pravom veta kako se to kaze, sto je suprotno hrvatskom narodu. Hrvatski narod ce imati svoje posebne vojne jedinice koje su odigrale onu ulogu koju su igrale od pocetka obrane jugokomunistickoj i srpskoj agresiji i kasnije koje su sudjelovale sada i sa hrvatskom vojskom u oslobadjanju zapadne Bosne i hrvatska brigada HVO koliko ja znam danas je u Drvaru.

Prema tome, ici ce se za ustavno-pravnim politickim rjesenjem takvim da se zajamci ravnopravnost i da ona ne moze biti dovedena u pitanje. Zatim, da se prerazmotri podjela na kantone, a kantoni ce opet biti i samostalni i morat ce osigurati punu ravnopravnost.

Mislim da ste primjer Mostara i zahtjeva Kosnika cak pogresno interpretirali. Naime, Mostar je bio predvidjen i bit ce glavno kulturno srediste Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali Hrvati razumije se moraju biti prisutni i u Sarajevu i svuda tamo gdje ce biti. A, ova podjela, vi ste je pripisali Kosniku, ona nije nikakva podjela u smislu da se odvaja ne znam jedan dio Mostara i prepusta Muslimanima, nego je ona fakticna podjela u istocnom dijelu su Muslimani, a u zapadnom Hrvati i da bi se osigurao normalan zivot doslo je do takvog jednog sporazuma da se Mostar sastoji od vise opcina, sto je sasvim normalno, a da u izgradnji gradske infrastrukture bude jedinstveno poglavarstvo. I nastavit ce se u tom smislu da Mostar bude srediste hrvatskog, kulturnog i znanstvenog zivota, vjerojatno sa teznjom da se u kantonalnom uredjenju izvrse neke promjene, s obzirom na promjene koje su nastale sada oslobodjenjem Kupresa, Grahova, Glamoca, Drvara itd.


NATASA RAJAKOVIC:

Izvolite, pardon.


PREDSJEDNIK:

Samo jos da odgovorim, ne znam da li ce biti pitanja, ali ja mislim da ste vi iz sredisnje, odnosno Bosanske Posavine. Hrvatski narod, hrvatski ljudi moraju znati da mi nismo nista prepustili sto smo imali u rukama. Bosansku Posavinu smo izgubili u ratu, izgubili smo je u ratu i to nije bio teritorij Hrvatske republike, nego li Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatska se tamo angazirala cak i protiv, ne samo medjunarodnih nekakvih pogleda, nego li i protiv u pocetku dok nismo potpisali sporazum i pogleda sarajevskew vlade. I cinili smo sve - iznio sam podatke o tome - da tu Bosansku Posavinu sacuvamo, jer smo znali da jeste to, da je vise od trecine hrvatskog pucanstva tamo, jer nije istina da je Posavina cisto hrvatska, kada se pogleda po prilici, onda je tamo trecina hrvatskog pucanstva, ali je to pucanstvo tamo stoljecima, prema tome i na plodnom tlu i bili smo zainteresirani. I kao sto sam jednom rekao kazao sam, ako ne mozemo citav teritorij, jer nismo mogli sve do Dervente zadrzati, ali sam rekao pod svaku cijenu branite Bosanski Brod. Pa da smo zadrzali Bosanski Brod, da smo zadrzali Samac, onda bismo ga i imali.

Buduci da iz onih okolnosti o kojima sam govorio, nasuprot nasim mogucnostima i nasoj volji smo tu Bosansku Posavinu u ratu izgubili, a sada smo zapravo u Daytonu vratili podrucje Odzaka, s tim da smo radi toga jer je Medjunarodna zajednica stala na stanoviste da se mora odrzati odnos 51:49, da smo onda vratili srpsko podrucje Mrkonjic grad, Sipovo, ali smo trazili citavu Bosansku Posavinu. Nismo je mogli dobiti, nego smo dobili samo Odzak.

Prema tome, hrvatska politika je ucinila sve sto je mogla, i ucinit ce i dalje razumije se da zastititi sva hrvatska podrucja, posebno hrvatske ljude, koji sasvim sigurno, a jedan dio onih koji sudjeluju tu, koji su mozda i slijepo orudje nekoga i te kako se vec i smjestio, no, neka to rasprave medjusobno.


THOMAS HOFNUNG (RFI):

Poceli su vec pregovori izmedju bivsih jugoslavenskih republika o naslijedjivanju bivse Jugoslavije. Prema Vama, kada ce se ti pregovori nastaviti i koji su hrvatski zahtjevi sto se tice sukcesije?


PREDSJEDNIK:

Mogli ste i cuti ili procitati i u mom izlaganju da mi smatramo to jednim od bitnih pitanja da se dovrsi sukcesija i radi materijalno-financijskih razloga, ali i radi toga sto bi to znacilo i proces rjesavanja svih ovih pitanja o kojima je rijec oko normalizacije.

No, kada ce biti to je u rukama i ovog sadasnjeg Vijeca za provedbu mira. Kao sto vidite ova Europska komisija za rjesavanje krize u bivsoj Jugoslaviji je sada raspustena.

Formiraju se nova tijela. U svakom slucaju sa svoje strane cemo uciniti sve da se taj proces sukcesije sto prije zavrsi.


NATASA RAJAKOVIC:

Evo jos zadnje pitanje. Izvolite.


ZVONIMIR SEKULIN (Hrvatski vjesnik Vinkovci, Zadar, Knin):

Gospodine Predsjednice, glede Prevlake, Vas suradnik, savjetnik gospodin Zuzul je neki dan u Hrvatskom drzavnom Saboru u Zupanijskom domu izjavio da bi mi mogli mijenjati Prevlaku za Boku Kotorsku.

U svezi toga da li mozemo ici dalje pa da zatrazimo Boku Kotorsku, a da im ponudimo vjekovnu hrvatsku zemlju, sada vise ne svetu, jer naseljena je Srbima i Romima, mac, da idemo na isti nacin prema njima, kao sto oni idu prema nama?


PREDSJEDNIK:

I da idemo do Zemuna. (Smijeh.)

Dobro, spada u red malo saljivog pristupa. Razumije se da bi nasi ljudi mogli da ih podsjecaju da je Boka Kotorska bila u sastavu Hrvatske Dalmacije i da se ne mogu dovoditi u pitanje ove granice Hrvatske koje su razgranicenjem u bivsoj Jugoslaviji i onako vec humane do krajnjih granica.


THOMAS HOFNUNG (RFI):

... neki ljudi kazu da je mirovni sporazum u Parizu potpisan pod pritiskom i da je to pod zastitom NATO-vih topova. Da li se nesto moze promijeniti ili nesto podesiti u odnosu na taj mirovni sporazum?


PREDSJEDNIK:

Svaki sporazum u primirju sadrzi razumije se neke kompromise.

Prema tome, sa hrvatskog gledista sta je bio kompromis ovom slucaju, to da nismo dobili citavu Posavinu, ali ta Bosanska Posavina pripada Bosni i Hercegovini. Prema tome, tamo su znaci, rekao sam u tom spornom podrucju jedva nesto malo vise od trecine hrvatskog pucanstva, druga trecina je muslimanskog i srpskog.

Sa hrvatskog, znaci to se ne moze pripisati kompromisu Hrvatske, jer je Hrvatska, da bi mogla osloboditi sredisnja svoja podrucja sa Kninom najprije zauzela podrucja u pozadini Knina na Bosanskoj strani. I prema tome sa zauzimanjem Kupresa, Grahova, Glamoca, Drvara, Jajca, Hrvatska je uz pomoc HVO-a i u suradnji dijelom sa Armijom BiH ona je osigurala znaci strateske interese i hrvatstva u Bosni i Hercegovini i Hrvatske drzave. Sta smo dalje ucinili, koji kompromis, da smo onda kada smo bili, kad nam je vojska bila u pokretu, da smo mogli nastaviti da oslobodimo hrvatsko Podunavlje od Iloka, Vukovara do Baranje, ali smo znali nesto da bi to oslobadjanje zahtjevalo daleko, daleko vise ljudskih zrtava, daleko veci broj ranjenih i razaranje gradova. Sta bi ostalo od vasih Vinkovaca, Osijeka, Djakova da smo posli tim putem. Ali da bude jasno da nismo imali drugog izlaza posli bismo na taj nacin, ali buduci da smo imali drugi izlaz znaci da uskladimo svoje nacionalno-drzavne ciljeve sa ciljevima svjetskih, medjunarodnih cimbenika ukljucujuci i glavnu svjetsku velesilu, da to postignemo na miran nacin makar ce to biti ne znam sest mjeseci kasnije. Onda smo znaci pristali na to da ustedimo te zrtve i da postanemo medjunarodni cimbenik stvaranja mira i novog poretka, jer inace bi nas osudili ne manje, nego li sto su osudili Srbiju kao agresora, jer bismo mi znaci bili ti koji bi dovodili u pitanje opci prospekt, ne samo mira, nego li izazivanja moguceg sukoba ovdje na terenu sa uplitanjem Rusije na jednoj strani, sa dovodjenjem novih dobrovoljaca iz islamskih zemalja itd., itd.

Prema tome sa hrvatskog gledista mi zaista mozemo biti potpuno zadovoljni. Mi smo ostvarili sve svoje nacionalne i drzavne ciljeve u ovom razdoblju i to na najsvrhovitiji nacin. Razumije se da ce mnogo toga ovisiti o provedbi tih sporazuma i da o razvitku dogadjaja u samoj Bosni i Hercegovini i u razvitku normalizacije odnosa izmedju Hrvatske i Srbije. Svakom u Europi i u svijetu je jasno da je normalizacija odnosa hrvatsko-srpskih bitna i za okoncanje rata, pa cak i za uspjeh mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini, ali i za stvaranje novog medjunarodnog poretka u ovom dijelu njihovog Balkana i nase jugoistocne Europe.

Da je to primjer, kao sto je nekada poslije svih ratova koje su vodile u 19. i 20. stoljecu Njemacka i Francuska, kako su Njemacka i Francuska danas oslonac Europske zajednice i primjer ne samo gospodarske, nego i svake druge diplomatske i politicke suradnje, kulturne suradnje, tako mora doci i do normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa kao pretpostavke za novi i trajan medjunarodni mir. Vjerujem da su toga svjesni na svim stranama, a sasvim sigurno je u Europi i u svijetu i da u tom smislu hrvatska politika uziva bas zbog takvog svog pristupa takav ugled i takvo razumijevanje da su stali na nasu stranu i oni koji su dozivljavali hrvatske uspjehe kao svoje neuspjehe i koji ih nisu zeljeli od 90-te godine pa na ovamo, a danas imamo sve to sto imamo, i prema tome za nas nije trebalo nekakvog posebnog pritiska, nego naprotiv, sudjelovali smo djelatno tome u interesu hrvatskog naroda, Hrvatske drzave i mira u svijetu.

Hvala lijepo.


NATASA RAJAKOVIC:

Hvala. Ovime zavrsavamo konferenciju za novinare. Do vidjenja.


/Zavrseno u 13,05 sati./

  1. Navigacija
  2. Sadržaj